Kodnog imena Objekt 505, podzemni aerodrom Željava kod Ličkog Petrovog Sela u blizini Plitvica među teoretičarima zavjera ne prestaje biti popularna tema.
Vojni div s tunelima od 3500 metara dužine, širokima 20 i visokima 8 metara najveći je podzemni aerodrom na Balkanu.
Izgradnja je počela 1955. g., a 1968. g. aerodrom je stavljen u funkciju.
Za najskuplji jugoslavenski projekt izdvojene su milijarde dolara kako bi mogao primiti čak 120 zrakoplova s posadama i kompletnim arsenalom naoružanja, kao i ogromne zalihe goriva, hrane, lijekova i svega što je bilo potrebno za slučaj katastrofe. Uz vlastite izvore struje i vode vojska bi mogla preživjeti mjesec dana u izolaciji od vanjskog svijeta. Vojna utvrda konstruirana je tako da može izdržati i atomsku bombu.
Željava se koristila i u vrijeme Domovinskog rata, nakon kojeg predstavlja samo gomilu betona okruženu minskim poljima. Početkom rata u susjednoj Bosni i Hercegovini JNA je odlučila uništiti podzemni kompleks i 1992. godine postavila 56 tona eksploziva. Bihać se zatresao, a grmljavina iz dubine Plješivice najavila je kataklizmički prizor plamena i dima na horizontu.
Zanimanje za Željavu ne jenjava – znatiželju raspiruju opasni tuneli kojima prijeti urušavanje, puni otrovnih i radioaktivnih spojeva.
Film “Houston, we have a problem” slovenskog filmaša Žige Virca dodatno je potpirio misterije vezane za Željavu i jednu od najvećih teorija zavjere hladnog rata i Jugoslavije. Dokumentarac obrađuje temu o tome kako je Tito prodao jugoslavenski raketni program Amerikancima kojima je to pomoglo da pošalju prvog čovjeka na Mjesec. NASA je odlučno demantirala tu priču i naglasila kako je apsurdno vjerovati u to da je tadašnji predsjednik John Kennedy od Jugoslavije kupio bilo što, a kamoli raketni program.
Usprkos opasnostima od mina, otrovnih plinova i policije, Željava privlači avanturiste koji se voze po pistama i ulaze u tunele, ali isto tako i migrante koji ovdje pronalaze sklonište na svome putu.
