Piše i slika: Slaven Gajdek
Šetnja uređenom stazom iz Jablanca u Zavratnicu nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer Zavratnica je jedna od najljepših uvala Jadrana. Svojim oblikom podsjeća na fjord zbog toga što se oko nje uzdižu visoke litice, a umjetno tirkizna boja mora joj daje dodatnu tajnovitost. Pravu mistiku se doživi tek kada se na dnu bistrog mora ugleda olupina broda potopljenog u Drugom svjetskom ratu. Cijela šetnja kroz Zavratnicu traje oko sat vremena i naplaćuje se.
Nakon završene šetnje sjeo sam na motor i krenuo iz Jablanca put magistrale s koje sam usput još svratio i na vidikovac Zavratnica, kako bi ljepotu ove uvale doživio i sa visine.
Na jadranskoj magistrali, nasuprot skretanju za Jablanac i luku Stinicu, postoji putokaz koji me usmjerio prema Štirovači. Već na prvim metrima osjećam trnce jer znam što očekivati od ovakve ceste.
Do 1870. godine tu je bila vlaka, a zbog potrebe eksploatacije drveta tadašnje vlasti su dale sagraditi ovu cestu. Dijelovi te prve ceste na nekim mjestima vidljivi su i danas i pokušavam si predočiti kako su volovske zaprege vukle kola s trupcima sa Štirovače u luku i pilanu Stinicu. Ova moderna cesta kakva je danas napravljena je tek poslije Drugog svjetskog rata.
Kada je zbog povećanja potreba za drvetom posao postao pretežak za marvu i za ljude Kombinat Velebit iz Rijeke je 1957. godine financirao izgradnju teretne žičare s Velikog Alana do Stinice, a sagradili su je zatvorenici s Golog otoka. Dugačka je bila 6.300 metara i funkcionirala je na principu gravitacije. Radila je do 1968. godine kada je prestala raditi i pilana Stinica. Nije bila isplativa zbog učestalih naleta bure koja je ometala njezin rad. Sva oprema je prepuštena propadanju, devastiranju i krađi sekundarne sirovine tako da je od svega toga ostalo jako malo što daje naslutiti njeno nekadašnje postojanje.
Uživam u vožnji i svakim metrom uspona šire mi se i vidici. Isprva gledam trajekt kako plovi na Rab, malo kasnije vidim i cijeli otok Rab, a sa samog vrha Dundovića Podi vidim Krk, Cres, Lošinj, Pag, Rab, Goli, Grgur, Prvić … Ustvari vidim pola Jadrana.
Na vrhu Dundovića Podi cesta zakreće na prostrane livade Velikog Alana gdje se još uvijek mogu vidjeti stupovi te stare teretne žičare. Odmah uz rub šume smjestila se i planinarska kuća Alan na visini od 1.340 metara, a iza nje se nalazi još uvijek naseljenih nekoliko kućica sela Veliki Alan.
Tek kada sam stao kod planinarske kuće da malo odmorim i saberem dojmove postao sam svjestan da sam prošao najljepšom cestom u Hrvatskoj. To je cesta s pogledom.
Postoje mjesta koja se nikad ne zaboravljaju. Ona gdje se točno sjećaš trenutka kada se pogled otvorio ispred tebe, a ti nisi mogao vjerovati da postoji tako savršena prirodna ljepota. Pogled na Kvarner je upravo takav pogled – onaj nezaboravni.
Od planinarske kuće cesta se uspinje još do 1.414 metara visine odakle prelazi u makadam. Lagano se spušta šumskim obroncima bez velikih strmina i oštrih zavoja, te nakon 9 km izlazi pred planinarsku kuću Mrkvište koja se nalazi uz cestu Krasno Polje - Gospić.
