Piše i slika: Slaven Gajdek
Isprva mi se činilo da će cijeli ovaj izlet biti savršen, ali stvari su se vrlo brzo posložile na svoje mjesto. Dolaskom u Skrad pokušavam pronaći izvor rijeke Dobre, ali u tome ne uspijevam. Kako je Skrad malo mjesto nije mi bio problem slučajno naletjeti na turistički ured kako bi zatražio neke informacije. Naravno da sam poljubio vrata i naravno da su interaktivni panoi koji stoje inače vani, bili isključeni. Krećem u još jedan pokušaj koji također završava bezuspješno, jer očito je problem postaviti neke turističke oznake i putokaze koji bi rijetke turiste uputili prema željenom mjestu. Čista jedinica za turističku zajednicu grada Skrada.
Idemo sada na ljepšu stranu.
Pojurio sam iz Skrada prema Gornjoj Dobri i nakon svega nekoliko kilometara uspio sam uhvatiti tok rijeke Dobre koja je tu još samo jedan mali potočić. Nakon utoka još nekoliko takvih potočića postaje zamjetnija i od Donje Dobre pratim je šumskom cestom do Moravica. U Moravicama se nalazi jedino stablo sekvoje u Hrvatskoj i to svakako treba vidjeti. A u obližnjem selu Tiči je i Čogrljevo jezero, također vrijedno pogleda svakog prolaznika ovim krajem.
Vraćam se na Dobru i uz žubor njene vode vozim dalje do Vrbovskog, gdje nailazim na ostatke starog vijadukta. 1939. godine započela je gradnja željezničke pruge od Vrbovskog do Kočevja u Sloveniji. Ali početkom Drugog svjetskog rata gradnja je prekinuta i nikada nije nastavljena. Ostao je taj nedovršeni vijadukt kao i dva probijena tunela, jedan u Vrbovskom, a drugi kod Malog Jadrča.
Potok Kamačnik koji se u Dobru ulijeva u Vrbovskom, prva je veća pritoka Dobre i nakon toga Dobra teče prema Ogulinu te konačno i izgleda poput rijeke. Bogata je vodom koja se prelijeva preko brojnih slapića i to svoje bogatstvo sakuplja u akumulaciji hidroelektrane Ogulin. Ali od sve te količine prikupljene vode hidroelektrana propušta samo tanak mlaz što dalje teče i ponire u Đulinom ponoru koji je ime dobio po rijeci Đuli, što je staro ime rijeke Dobre. Legenda o djevojci Đuli koja se bacila u ponor može se slobodno svrstati u proizvode ogulinske mašte, kao što su klečke vještice, vilinska voda, zmaj sa Šmitovog jezera, te bajke Ivane Brlić-Mažuranić.
Nakon 16 kilometara podzemnog toka rijeka Dobra ponovno se pojavljuje na površini te svojom snagom napaja turbine hidroelektrane Gojak. Vrlo brzo nakon Gojaka u nju utječe druga veća pritoka, Bistrica. Zajedno se spajaju u još jednu akumulaciju hidroelektrane Lešće. Akumulacija je duga 12,5 kilometara, a cesta kojom se vozim vijuga u neposrednoj blizini. Prolazim Trošmariju, Grabrk, Podumol i dolazim u Skukane gdje se nalaze toplice Lešće. Nastavljam dalje pratiti tok rijeke i u svakom idućem selu gdje sam skrenuo cesta se dodatno suzi da bi na kraju prema Crnom Kamanju završio na šumskom makadamskom putu. Uspijevam sve proći i u Protulipi prelazim na drugu stranu te nastavljam kroz Mračin prema Jarčem Polju.
U Jarčem Polju, pored mosta nalazi se poznati restoran na Dobri. Nakon odmora i kave vozim dalje prema Novigradu na Dobri. Tu se nalazi kameni frankopanski most s devet lukova iz 18. stoljeća, kao je stari frankopanski grad iz 14. stoljeća. To je ujedno i najljepši most na cijelom toku Dobre. Odmah potom izlazim na staru karolinsku cestu, prolazim Stative i nastavljam prema Jaškovu i Gornjem Pokupju u nadi da ću vidjeti ušće Dobre u Kupu.
Nakon što nisam vidio sam izvor, poslije 107 kilometara toka nisam vidio niti ušće. Zbog zaraslog terena jednostavno se nisam mogao probiti i doći na sam kraj rijeke. Ali nema veze, ispratio sam skoro cijeli njen tok i uživao u vožnji po šumovitim brdima i zabačenim selima. Ono što ispočetka nije baš obećavalo na kraju dana se pretvorilo u pun pogodak.
