Slika i piše: Slaven Gajdek
Sve ceste i svi prijelazi preko Velebita vode isključivo iz Like na primorsku stranu ili obrnuto, samo je jedna cesta koja vodi kroz Velebit po njegovoj dužini. To je kombinacija asfaltirane ceste (35,5 km) i makadama (24 km) kroz šume, vrleti i stijene sjevernog i srednjeg Velebita.
Krenimo od početka.
U Krasnom Polju, kod pilane postoji velika obavijesna tabla za ulaz u područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i putokaz za Gospić. Tu sam skrenuo i lagano se počeo uspinjati uskom cestom između kamenih gromada, starih smreka i stabala bukve. Cesta je jako zavojita i treba biti strašno oprezan, jer tu cestu koristi šumarija za izvlačenje drva iz šuma i postoji velika vjerojatnost susreta sa kamionom punim trupaca, koji svojom veličinom zauzima gotovo cijelu površinu ceste.
Cesta doseže visinu i preko 1.200 m i vozim se doslovno kroz srce Velebita. Cijelim putem nema nigdje nikoga već samo priroda i ptice. I onda na malom proplanku planinarski dom „Careva kuća“ i znaci života. Nekoliko planinara mi je odmahnulo na pozdrav, a ja sam nastavio dalje prema „Mrkvištu“, još jednoj planinarskoj kući koja se nalazi uz cestu, točnije nalazi se na raskrižju gdje se s ceste Krasno Polje - Gospić odvaja makadamski put na Veliki Alan i dalje za Jablanac. Ja sam od tuda nastavio još nekoliko kilometara do Štirovače.
Štirovača se nalazi također u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, a poznata je po velikim očuvanim crnogoričnim šumama. Danas je to ugodno mjesto za odmor ili ručak u prirodi jer obnovljene su klupe i stolovi, pecana koja svakome može poslužiti i što je najvažnije, pitka voda. Ustvari, obzidani izvor vode na Štirovači je najveći izvor vode na cijelom Velebitu.
Odmah nakon Štirovače morao sam sići sa glavne ceste i dalje nastaviti makadamom u smjeru Dabarskih kukova. Na mjestima je cesta odlična, dok je na nekim drugim mjestima toliko duboka sipina po njoj da valja biti i dvostruko oprezan kako bi se izbjegao pad. Kad mi se već činilo da nikada neću izaći iz velebitskih šuma odjednom se preda mnom stvorio mali tunel iskopan u stijeni. Ustvari dva su tunela, jedan iza drugoga i nazivaju se Dabarski tuneli.
Nakon prolaska tunela i usjeka kod Ravnog Dabra opet sam se dokopao asfalta i krenuo se spuštati prema Sušnju Cesaričkom. Tu se uključujem na povijesnu cestu Terezijanu, koja povezuje Gospić i Karlobag i spuštam se prema Karlobagu.
Uglavnom znam da nikada neću zaboraviti taj pogled na Dabarske kukove. Nepregledne velebitske šume iz kojih izviruju kameni vrhunci kukova, to je jedan od najljepših pejzaža cijelog Velebita, i sav oprez i trud isplatio se samo zbog toga.
